Bio je četvrtak kada je prestao da me voli neko koga sam ja voljela.
Činio se običan dan, sunčan i prozračan.
Zapravo, nad mojim vrtovima navlačila se tama od mermera.
Tog dana sva je moja ljubav vraćena. Kao da je prljava, a bila je pastelna.
Ja sam neko ko od ljubavi u mjestu skače, takav neko nikada ne bi smio da plače.
Takav neko, nažalost, uvijek voli jače.
Da crvenim koncem sašije gdje je puklo,
da pustim krila u zid da se zalete i poklonim duplo.
A zauzvrat dobijem srce šuplje i napuklo.
Bio je četvrtak kada je prestao da me voli neko koga sam ja voljela.
Njega jesam, ali taj četvrtak nikad nisam preboljela.
I u nedjelji za mene postoji dana sedam,
šest svaki put da živim i iznova umrem jedan.
