Nije ova zemlja navikla da na njoj je smijeh i dječji plač,
Previše se nevine krvi napila, gdje trebao jablan, nicao je mač.
Nisu u ovim grobovima kosti običnog čovjeka bez ideala,
Svaka je grobnica hram uzvišenja, oltar, pa presto i crkva mala.
Pod ovim nebom naizgled mali, prkosan narod sudbine teške.
Čak i kada su nas zaustavljali, preko trnja mi smo hodili pješke.
Premalo tražili, a nije nam dato u miru i slozi da trajemo dugo,
Pravdu i istinu, ljubav i vjeru – mi nismo tražili ništa drugo.
Parče hljeba, zdravu djecu i pšenicu u polju da rodi.
Na svojim ognjištima marljivo radili i ginuli u čast slobodi!
Zato kad dođeš u zemlju moju ne kazuj nikad da je sirota,
Kolijevka časti i poštenja ova je Sveta Srpska Golgota!
