Lažem da si staklo oštro u tegli meda skriveno,
a sjetim te se samo ponekad – na pola sata do nikad.
Lažem da si otrov na vrhu jezika vječnosti,
A ako te izgovorim, uništiće mi svijet.
Da li želiš opet?
Da li želiš da stojiš ispred mene večeras?
Da te raznesem pogledom u čestice veličanstvene.
Da postaneš kosmička prašina koja je pokorila svijet.
Da li želiš opet?
Možeš li podnijeti teška vremena, što vrte ringišpil?
A mi vezani.
Ti za sebe, ja za tebe i neki nepoznat svijet.
Da li želiš opet?
Lažem da si staklo oštro u tegli meda skriveno,
A to staklo zauvijek osta moj jedini prozor u svijet.
Da li želiš opet?
